ZAVRŠETAK RADA ZA 2015. GODINU.
Početak i završetak 2015 godine bili su teški. Nismo se mogli osloniti ni na jedan projekt koji bi nam osigurao normalan rad. Najveći je problem kad dobijete obavijest da vam projekt nije prošao jer nije bio potpisan ili neke druga opravdanja, dakle nije da nije dobar projekt. Jednostavno štedili su na novcu. Nadamo se da nova Ministrica ili Ministar će imati malo više socijalne note od ove.
Da nije bilo nekih drugih donatora morali bi prestati raditi, imovinu koju imamo rasprodati i podmiriti dugove koje smo morali napraviti da bi opstali. Prestankom rada, naši bi članovi izgubili sve povlastice kao ( pola pretplate Telefona, TV-e Osobnog Asistenta , nezaposleni i oni koji su prijavljeni na Zavod za zapošljavanje ne bi imali besplatni pokaz ), a i mnoge druge pomoći koje dobivaju preko udruge. Za sada smo se izvukli ali dokad to ne znamo.
Mnogi naši članovi koji preko nas ostvaruju svoja prava, vidim aktivni su u pomoći za pojedine udruge ili nešto drugo, ali se ne sjete da pitaju treba li pomoći i udruzi u kojoj su članovi.
Veliku pomoć u skupljanju donacija učinila je Turistička Zajednica Dubrovnika, Žene umirovljenice Grada, koje su 3 prosinca na Međunarodnom danu osoba s invaliditetom prodavali naše proizvode i time nam pomogle.
Zanimljivi su oni koji se učlanjuju svi pitaju „Koja su moja prava“ali zaboravljaju pitati koje su njihove obaveze.
Kroz godinu morali smo urgirati na mnoge nepravde kojima se susreću naši članovi. Povjerenstvo koje im odobrava odlazak u Kalos, uskraćuje im zakonom odobren 21 dan. Većinom ih odbije ili nakon naše žalbe im odobri 14 dana. Po Zakonu, koje je objasnila Pravobraniteljica, svatko ima prvo 21 radi dan, što se ne poštuje. Znamo da Kalos nema terapije subotom i nedjeljom što znaći da je to 6 dana manje. Susrećemo se i s drugim problemima u Centru za socijalnu skrb. Navedeni problemi su sljedeći:
1. Nepristupačnost teško pristupačno za osobe s invaliditetom, posebno majke s djecom koje teško hodaju ili uopće ne hodaju.
2. Komisija koja provodi kategorizaciju dolazi iz Splita, što je otežano jer svakog puta dolazi netko drugi i odluka o pravima koje se traže najčešće propada jer se ne poštuje čovjek.
3. Oduke se donose, a da se osoba s invaliditetom i ne vidi.
Susrećemo se i s drugim problemima koje ne možemo sami riješiti, a oni koji bi trebali voditi računa o tome zatvaraju oči. Veliki dio našeg članstva je srednje ili treće životne dobi i treba im pomoći. Mnogi se teško kreću, mnogi žive u zgradama koje nemaju lift, a nema im tko pomoći. Pokušali smo organizirati preko Zavoda za zapošljavanje javne radove, neki vid pomoći, ali nismo mogli naći žene koje bi se toga prihvatile. Dok naše kolege u unutrašnjosti nemaju problema s tim, mi imamo puno nezaposlenih koji nisu spremni da uz plaću rade pomažući starijim i teško pokretnim. To je naša realnost. Svi traže posao ali neće da rade.
Mnogi su prestali plaćati članarinu jer su navršili 65 godina i dobili su pokaz kao penzioneri. Međutim, mnogi su zaboravili da preko članstva ostvaruju popust na telefon, a neki i televiziju, što će sada izgubiti. To su ostvarivali samo kao članovi Društva. Ovoga puta nećemo zatvoriti oči onima koji su to napravili kad dođu da obnove članstvo da bi ostvarili te svoje povlastice.
Ne možemo to tolerirati .
Dakle ovu godinu završavamo, a nadamo se da će nadolazeća godina biti bolja.
Predsjednica
Antonija Roszahegy Nikolić prof.def. |